srijeda, 23. veljače 2011.

BANANA

Banana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je glavno značenje pojma Banana. Za druga značenja, pogledajte Banana (razdvojba).
Banana
Drvo banane
Drvo banane
Status zaštite
Sistematika
Carstvo:Biljke
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Liliopsida
Red:Zingiberales
Porodica:Musaceae
Rod:Musa, Musella i Ensete
Područje života
Banane (Musaceae) su tropska biljna porodica koja se sastoji od tri roda (Musa, Musella i Ensete) koja rađa jestivi ili nejestivi plod (zavisi do vrste) koji se može koristi za ishranu ljudi i životinja. Biljka Banana se uzgaja za hranu, kao i ukrasna vrtna ili sobna biljka. Banana je četvrta biljka u svijetu prema upotrebi za prehranu (nakon riže, pšenice i kukuruza). Potječe iz Jugoistočne Azije, ali raste u svim tropskim dijelovima svijeta (Južna i Jugoistočna Azija, najveći dio Afrike te Srednja i najveći dio Južne Amerike).
Banana ima zeljastu stabljiku koja postupno prelazi u drvenastu. Visina joj varira od 2 do 9 m (ovisno o vrsti). Plodovi su joj najčešće duguljasti s ili bez sjemenja (ovisno o vrsti), najćešće žućkasti kad sazriju, kod nekih vrsta mogu bit i tamno ružičasti (Musa Velutina) i crveni. Rastu u obliku karakterističnih busenova. Razmnožavaju se ili isključivo iz sjemena (Rod Ensete) ili i iz sjemena i nadzemnih izdanaka (Rod Musa i Musella), mnoge sorte nastale umjetnom sekekcijom davaju plodove bez sjemenki koji su bogati vitaminima A, B6 i C. Većinom se jedu sirovi, dok se nedozreli plodovi melju u brašno. Jestive plodove daju banane iz roda Musa. Rod Musa sadrži preko 50 različitih vrsta banana (od kojih neke daju jestive a neke nejestive, bezukusne, brašnaste plodove pune sjemena). Postoji također i jako puno sorti od svake vrste, te hibrida između vrsta.
Banane su se u Jugoistočnoj Aziji koristile još u prapovijesti. Prvi Europljani koji su ih sreli su bili vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji. U Africi su ih proširili Arapi te europski kolonisti (Španjolci, Portugalci i Englezi) koji su ju donijeli u Južnu Ameriku. Najveći današnji proizvođači su Indija, Brazil i Kina. U Ekvadoru i Kostarici banane čine glavninu izvoza.
Razne vrste banana gaje se kao ukrasne biljke. Najotpornija na hladnoću vrsta banane koja se i gaji kao ukrasna biljka u vrtu je Musa Basjoo. Njeni plodovi nisu jestivi (brašnasti su i puni sjemenki). A može uz zaštitu preživjeti temperature do -23°C.
Najveći proizvođači banana - 2005
(u milijunima tona)
Indija16.8
Brazil6.7
Kina6.4
Ekvador5.9
Filipini5.8
Indonezija4.5
Kostarika2.2
Meksiko2.0
Tajland2.0
Kolumbija1.6
Burundi1.6
Ukupno u svijetu72.5

ŠAFRAN

Šafran

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Šafran
Šafran
Šafran
Status zaštite
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Liliopsida
Red:Asparagales
Porodica:Iridaceae
Rod:Crocus
Vrsta:C. sativus
Dvojno ime
Crocus sativus
L.
Područje života
Šafran (iz perzijskoga za'farān زعفران „budi žut“, znanstveni naziv Crocus sativus) je vrsta biljke iz porodice Iridaceae iz koje se može dobiti istoimeni začin.

[uredi] Općenito o šafranu

  • Koristi se i za bojanje hrane i u medicinske svrhe.
  • Šafran je najskuplji začin na svijetu.
  • Da bi se proizvelo jedan kilogram začina, potrebno je ubrati oko 80.000 do 150.000 cvjetova na površini od oko 1000 kvadratnih metara.
Dnevno se može ručnim radom ubrati izmedu 60 do 80 grama. Šafran samo jednom godišnje cvate u razdoblju od dva tjedna. Cijena po gramu mu se kreće prosječno između 4 do 14 eura. Najviše šafrana se uzgaja u Iranu. Oko Mediterana se uzgaja u Francuskoj, Španjolskoj, Maroku, Grčkoj (Krokos, Kozanis), Turskoj (u Safranbolu), Italiji te u Austriji (Panonski šafran). Godišnja proizvodnja iznosi približno 200 tona. U Iranu se proizvede približno 170 do 180 tona godišnje.[1]

[uredi] Opis šafrana

  • Šafran posjeduje lukovicu (podzemna stabiljka), nove lukovice vadimo u lipnju.
  • Cvjetovi su zvonoliki, imaju šest latica, tri žuta prašnika i dolaze u svim bojama.
  • Listovi su dugački, uski, nenazubljeni, s bijelom linijom duž lista, list dolazi nakon cvatnje.
  • Cvatnja je u mjesecu ožujku
Može se koristiti kao cvijet u izradi kamenjara, na travnjacima i u sadnji ispod drugog ukrasnog bilja

ponedjeljak, 21. veljače 2011.

IZVANZEMALJCI

Izvanzemaljci

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vanzemaljci)
Skoči na: orijentacija, traži
Izvanzemaljci (vanzemaljci, svemirci), pojam je koji se koristi za označavanje organizama čiji dom nije planet Zemlja, već neki drugi dio svemira. Danas se proučavanjem ovoga fenomena bavi egzobiologija koja do danas nije uspjela naći jedan autentičan dokaz postojanja života izvan Zemlje. Pod ovim pojmom u znanstvenim se krugovima podrazumijeva bilo kakav oblik života u rasponu od najjednostavnijih bakterija do složenih organizama sličnih ljudima.
Dio znanstvenika na osnovi istraživanja smatra da je postojanje živih organizama izvan planeta Zemlje vrlo vjerojatno i da neki oblici života gotovo sigurno postoje u svemiru, ali se svi slažu da ti oblici nisu stigli do planeta Zemlje. Kao moguća pogodna mjesta za razvoj života u svemiru, smatraju se tzv. nastanjivi planeti koje se nalaze na određenoj udaljenosti (sličnoj Zemljinoj) od središta svog zvjezdanog sustava da bi se na njoj razvio život i posjeduju ili su posjedovali tijekom svog razvoja vodu na svojoj površini. Među najčešćim kandidatima spominju se planeti Venera, Mars, Gliese 581 c i d, kao i prirodni sateliti Jupitera i Saturna, prvenstveno Europa zbog svojih oceana koji se nalaze ispod ledenog pokrivača, a zatim Encelad i Titan.
Izvanzemaljci, odnosno njihovo postojanje, zauzimaju središnje mjesto u djelima znanstvene fantastike, kao i među istraživačima NLO-a širom planeta.

ČOVJEK

Čovjek

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
"Ljudi" preusmjerava ovamo. Za likove iz tolkienovih djela, vidi Ljudi (Tolkien).
Suvremeni čovjek

Slika muškarca i žene na oplati letjelice u sklopu misije Pioneer 11
Status zaštite

Status zaštite: Sigurni
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Rod: Homo
Vrsta: H. sapiens
Dvojno ime
Homo sapiens
Područje života
Podvrste
Homo sapiens idaltu (izumrli)
Homo sapiens sapiens
Čovjek (lat. Homo sapiens) živo je biće, koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, rješavanje problema, introspekciju i sl. Današnji čovjek razvio se prije oko 200 000 godina na prostoru Afrike. [1] Ljudska populacija danas ima oko 6,8 milijardi ljudi. [2] Čovjek je misaono biće (može zaključivati, crtati, razmišljati), društveno biće (živi u društvu), duhovno biće (razlikuje dobro od zla) i prirodno biće (dio je žive prirode).

Sadržaj

[pokaži]

Životni ciklus [uredi]

Prenatalni razvoj [uredi]

Podrobniji članak o temi: Prenatalni razvoj čovjeka
Da bi nastalo novo ljudsko biće potreban je spolni odnos između muškarca i žene, a u novije vrijeme moguć je nastanak i putem umjetne oplodnje. Do začeća dolazi spajanjem spermija i jajne stanice u tijelu majke. Nastaje oplođeno jajašce koje ima 46 kromosoma (23 od oca i 23 od majke). Prva ljudska stanica sadrži složen genetski nacrt svake pojedinosti poput spola, visine, boje kože itd. Na DNK-a zapisane su sve potrebne genetske informacije za daljni razvoj. Njih ima, toliko koliko bi stalo podataka u pet setova Enciklopedije Britannice. Jako mnogo podataka zapisano je u jako minijaturnom obliku. Kada bi se na jedno mjesto sakupili svi genetski podaci s DNK-a 5 milijardi ljudi, bili bi veličine samo dvije tablete. [3] Postepenim razvojem od prve stanice nastaje embrij, a nakon tri mjeseca prerasta u ljudski plod ili fetus.

Od rođenja do starosti [uredi]

Žena rađa dijete nakon obično devet mjeseci trudnoće. Zbog spontanog ili namjernog pobačaja, trudnoća se može prekinuti. Rađanje je proces ovisan o veličini djeteta i njegovoj sposobnosti prilagođavanja na porodni kanal za vrijeme spuštanja te o snazi i pravilnosti trudova te o otporu zdjelice i mekih tkiva dna zdjelice. Novorođenče je obično teško 3-4 kilograma i dugačko 50-60 centimetara.
Nakon prve godine života, novorođenče prelazi u razdoblje djetinjstva. Rano djetinjstvo traje do 6. godine života, srednje djetinjstvo do 9. godine života, a kasno djetinjstvo do 12. godine života. Djetinjstvo je vrijeme početka školovanja.
Za vrijeme puberteta dolazi do tjelesnog, spolnog, psihičkog i drugih oblika sazrijevanja. Kod djevojčica događaju se prve menstruacije i ovulacije. Razvijaju se spolni organi kod oba spola. Adolescencija je razdoblje nakon puberteta, tijekom kojeg dolazi do daljnjeg razvoja osobnosti, osamostaljivanja i sazrijevanja. Rast tijela uglavnom traje do 25. godine, a spolna zrelost doseže se od 12. do 15. godine života (pubertet).
U zrelom razdoblju života, čovjek se ostvaruje na poslovnom i obiteljskom planu. Zdrav i dobro uhranjen čovjek u prosjeku doživi 70-80 godina. Dokazano je da maksimalni životni vijek iznosi 120 godina. [4] Smrt je prestanak bioloških funkcija. Visina većine odraslih ljudi iznosi između 150 i 200 centimetara, a težina između 50 i 90 kilograma. Jedna od vrlo bitnih osobina čovjeka je uspravan hod.

Anatomija [uredi]

Podrobniji članak o temi: Anatomija čovjeka
Ljudsko tijelo sastoji se od glave, udova i trupa. Oni se sastoje od organa i različitih tkiva. Dopunjuju se čineći ljudski organizam. Kosti i mišići (koji pomoću antagonističkog stezanja i opuštanja pokreću kosti) čovjeku omogućuju kretanje. Glavni dio čovjekova kostura čini kralježnica, koja povezuje kosti udova, glave i trupa.
Ljudi se međusobno razlikuju po fizičkom izgledu i karakternim osobinama.

Fiziologija [uredi]

Elementi u ljudskom tijelu
u osobe težine 60  kg
Element Težina[5] Postotak atoma[5]
Kisik 38.8 kg 25.5%
Ugljik 10.9 kg 9.5%
Vodik 6.0 kg 63.0%
Dušik 1.9 kg 1.4%
Ostali 2.4 kg 0.6%
Podrobniji članak o temi: Fiziologija čovjeka
Fiziologija je znanost o mehaničkim, fizičkim i biokemijskim funkcijama ljudi. Fiziologija se fokusira na organe i tkiva. Promatra tijelo kao skupinu sustava s međusobnom interakcijom, svaki s vlastitom kombinacijom funkcija i svrhom. Fiziologija čovjeka bliska je fiziologiji životinja pa je mnogo spoznaja dobiveno eksperimentima na životinjama. Anatomija i fiziologija usko su povezana područja: anatomija, istražuje oblike, a fiziologija proučava funkcije, uče se zajedno kao dio medicinskog kurikuluma. Mnoge fiziološke varijable (kao razina glukoze u krvi, tjelesna temperatura, pH krvi itd.) moraju se održavati u uskim granicama kako bi se održalo zdravlje. Prevladavajuća tema fiziologije je o homeostazi, održavanju stabilnog unutrašnjeg okruženja unatoč vanjskim flaktuacijama. Primarna funkcija mnogih organskih sustava jest održavanje homeostaze. Npr., mokraćni sustav pomaže kontroliranju količine vode u organizmu kao i održavanje pH vrijednosti krvi i različitih otpadnih produkata, a krvožilni sustav osigurava tkivima stalnu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima i uklanja štetne produkte.
Proučavanje promjene fizioloških procesa u bolesti jest patofiziologija.

Evolucijski razvoj čovjeka [uredi]

Podrobniji članak o temi: Evolucija čovjeka
Albrecht Dürer, Adam i Eva
Danas je prihvaćena znanstveno dokazana teorija evolucije, koja kaže da se čovjek razvio iz primata.
Raširen je i pogled na njegov razvoj kreacionizam, pseudoznanstveno-teološka teorija po kojoj je čovjek stvoren sa svrhom. Kako se jedna teorija bavi načinom, a druga uzrokom čovjekovog nastanka one se, na prvi pogled, nužno ne isključuju.
Ljudska vrsta nastala je prije 3, 5 milijuna godina u istočnoj Africi. Moderni čovjek nastao je prije 400 000 godina. Danas na Zemlji živi više od 6.5 milijarda ljudi. Znanstvenici su izračunom dobili podatak, da je na Zemlji do sada ukupno živjelo oko 106 milijardi 400 milijuna ljudi (brojem 106 400 000 000) [6].
Većina živi u Aziji (61,3%). Zatim slijede obje Amerike (Južna Amerika ima 5,6%, a Sjeverna 7,7% svjetskog stanovništva), Afrika (13%) i Europa (11,9%) i Oceanija (0,5%).[7] Čak 2,5 milijarda ljudi živi u gradovima. Nekad je ljudski životni prostor ovisio o vodi, životinjama i obradivoj zemlji. Zbog razvoja trgovine, danas ljudi žive praktički po cijelom planetu.
Jedini ljudima stalno nenaseljeni kontinent je Antarktika.
Čovjek prikuplja informacije kroz pet vidova osjetila:
Ujedinjeni narodi su donijeli Povelju o ljudskim pravima, dok je Povelja o pravima djeteta donesena 1989. godine.

ŽIVOTINJE

Životinje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Životinje
Raznolikost životinja
Raznolikost životinja
Status zaštite
Sistematika
Domena: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Linné, 1758.
Područje života
Životinje su jedno od carstava u domeni eukariota. Životinje su višestanični organizmi. Životinje nemaju staničnu stijenku, po čemu se razlikuju od biljaka, algi i gljiva. Životinjsko carstvo se dijeli na različite podskupine, pa unutar toga dalje u porodice i dalje. Prirodna znanost koja se bavi životinjama naziva se zoologija. Danas postoji preko milijun vrsta životinja.
Životinje su živa bića koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom, nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima, a za disanje trebaju kisik. Izdišu ugljikov dioksid koji je potreban biljkama da bi proizvele kisik. Većina životinja je pokretna i ima osjetila. Kao i čovjek, mogu biti muškog ili ženskog spola. Sve životinje se kreću. Kreću se da bi mogle naći hranjive tvari, jedinku suprotnog spola za razmnožavanje i da bi mogle pobjeći od neprijatelja. Gotovo sve životinje imaju neki oblik spolnog razmnožavanja. Pojedine stanice i organi specijalizirani su za razmnožavanje. Mnoge životinje također imaju sposobnost nespolnog razmnožavanja. To se može dogoditi putem partenogeneze, kojom su plodna jaja proizvedena bez parenja.
Životni vijek kod životinja varira.

Sadržaj

[pokaži]

Nastanak životinja [uredi]

U znanosti je zastupljeno mišljenje da su se prve životinje pojavile u pretkambriju, prije oko 700 milijuna godina, dok neki znanstvenici smatraju da se nastanak prve životinjske stanice dogodio prije oko milijardu godina. Velike morfološke razlike između današnjih grupa su se pojavile još u kambriju, ili u ediakariju. Tada su vjerojatno bile prisutne sljedeće skupine životinja: spužve, žarnjaci, mekušci, člankoviti crvi (anelide) i člankonošci.

Osobine životinja [uredi]

Po broju stanica, životinje se dijele na jednostanične i višestanične. Velika većina životinja su višestanični organizmi. Tradicionalno, u životinje se ubraja i cijela jedna grupa jednostaničnih organizama, protozoa. To se međutim više ne može biološki opravdati. Najbliži srodnici pravih višestaničnih organizama su Choanoflagellata.
Životinje, za razliku od biljaka, ne mogu proizvoditi same hranu. One ju pronalaze kretanjem u prirodi na različite načine. Nastanjuju određene prostore (staništa) koji im osiguravaju potrebne životne uvjete, a one se tom prostoru prilagođavaju. Postoji nekoliko vrsta staništa, a to su: travnjaci, more i šume i dr. Ona se razlikuju, primjerice temperaturom zraka i količini svjetlosti, i ako se životinja ne može prilagoditi svom novom staništu, ona će uginuti. Mladunci kod životinja nastaju iz jaja ili se rađaju živi mladi.
Biljke i životinje, unatoč nekim razlikama, međusobno su povezane.

Prehrana [uredi]

Sve su životinje heterotrofni organizmi, što znači da se hrane izravno ili neizravno drugim živih bićima. Ugljikohidrate potrebne za život, uzimaju iz organskih tvari. Po vrsti hrane koju koriste dijele se na: mesoždere, biljoždere, sveždere i parazite. Životinje koriste šećere pohranjene u biljkama poput glukoze i fruktoze kao izvor energije. Korist od toga imaju i mesožderi koji se hrane životinjama, koje su konzumirale biljnu hranu. Biljožderi koji se brane od mesoždera (predatora) imaju različite načine zaštite poput mimikrije.
Mesožderi su životinje koje se hrane pretežno mesom poput: mačkolikih životinja, većine psolikih životinja, kitova, gotovo svih šišmiša, ptica grabljivica, nekih ptica vodarica, krokodila i dr. Biljožderi se hrane pretežno biljkama poput: deva, zebri, većine primata, koala i dr. Svežderi imaju sposobnost probavljanja hrane biljnog i životinjskog porijekla. To su npr. medvjedi, svinje, ježevi, vjeverice, vrane i dr. Paraziti se hrane na štetu domaćina u kojem obitavaju poput: dječje gliste, trakavica, metilja i dr.

Odnos životinja s čovjekom [uredi]

Prirodnoznanstveno gledano, i čovjeka treba smatrati životinjom. Biologija ponašanja je pokazala, da životinje na višem stupnju razvoja koriste komplicirane uzorke ponašanja i određene znakove koje nazivamo i govor životinja (glasanjem, mimikom, i sl.). Pored čovjeka, i neke životinje pokazuju, bar u naznakama, sposobnost apstraktnog mišljenja. Međutim, osim čovjeka nije poznata ni jedna životinjska vrsta koja bi mogla stvoriti "visoko razvijenu" kulturu. Razlikovanje koje u većini jezika postoji između čovjeka i životinje, znanstveno gledano, nije održiva. O odnosu čovjeka prema drugim životinjama ("Odnos čovjek-životinja") pogledaj Filozofsku antropologiju.

Zaštita životinja [uredi]

Dodo je izumrla životinjska vrsta.
Postoje mnogi zakoni, s ciljem zaštite životinja i njihove životne sredine od štetnog ljudskoga djelovanja. Ponekad se radi o zaštiti od narušavanja prirodne ravnoteže i gubitku staništa, a ponekad o zaštiti protiv neetičnog postupanja i zlostavljanja životinja. Donesena je Europska konvencija o zaštiti i dobrobiti životinja, a u Hrvatskoj "Zakon o zaštiti životinja" (Narodne novine broj 135/06) i niz pravilnika.
Zagađenje okoliša uzrokovano industrijom i potrošačkim društvom također destabilizira životni prostor životinja. Velika su opasnost izlijevanja nafte iz naftnih platformi i havarije tankera. Morskim pticama nafta se lijepi za perje te umiru od trovanja prilikom čišćenja perja. Prekomjeran lov i ribolov nepovoljno utječu na populacije životinja. Dolaskom bijelaca u Sjevernu Ameriku broj bizona smanjio se s nekoliko milijuna na samo nekoliko tisuća jedinki. Intezivna poljoprivreda u kojoj se koristi mnogo pesticida i umjetnih gnojiva mijenja prirodnu ravnotežu na velikim poljoprivrednim površima, čime se šteti velikom broju životinja.
Postoje organizacije i udruge za zaštitu životinja. Među najpoznatijima su: Udruga građana za etičko postupanje nad životinjama (PETA), Svjetski fond za zaštitu divljih životinja (WWF), Svjetsko društvo za zaštitu životina (WSPA), a u Hrvatskoj na tom području radi udruga Prijatelji životinja.

Izumiranje životinjskih vrsta [uredi]

Tijekom povijesti, nastajale su nove životinjske vrste i izumirale dotadašnje vrste u skladu s prirodnim zakonima. Masovna izumiranja bila su nakon kataklizmi, npr. izumiranje dinosaura i primitivnih sisavaca. Nakon izumiranja slijedilo je vrijeme pojavljivanja brojnih novih životinjskih vrsta.
Čovjek pokušava ukrotiti prirodu, čime smanjuje životni prostor životinja, što dovodi do izumiranja ugroženih životinjskih vrsta. Zbog štetnog ljudskog djelovanja, u 17. stoljeću izumrlo je 7 životinjskih vrsta (npr. dodo i divlje govedo oroks, u 18. stoljeću izumrlo je 11 vrsta (npr. Štelerova morska krava i plava antilopa), u 19. stoljeću izumrlo je 27 vrsta (npr. velika njorka, konj tarpan, zebra kvaga), a u 20. stoljeću iščezlo je 67 životinjskih vrsta (npr. papagaj iz Karoline, golub selac i ptica huia).[1] Brigom društva za zaštitu životinja spašene su od izumiranja na desetke životinjskih vrsta, koje sada imaju stabilne populacije poput: kozoroga, arapskog oriksa, europskog bizona, havajske guske, bjelorepog gnua, prževalskog konja i dr.
Predviđa se izumiranje mnogih životinjskih vrsta u bliskoj budućnosti. Među najugroženijima su: javanski nosorog, mauricijski kliktavac i kineski aligator. Rade se popisi ugroženih životinja, koje se zovu "Crvene knjige". Među najosjetljivijim grupama su velike mačke i ptice grabljivice.

Galerija [uredi]

KRAŠ

Kraš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kraš
Vrsta Dioničko društvo
Osnovana 1923.
Sjedište Zagreb, Hrvatska
Sjedište Zagreb, Hrvatska
Djelatnost(i) prehrana
Proizvodi prehrambeni proizvodi
Web stranica Službena stranica
Krašev logotip na tvornici
Kraš, prehrambena industrija d.d. je najveća hrvatska tvrtka koja se bavi proizvodnjom konditorskih proizvoda te ujedno jedna od najvećih u jugoistočnoj Europi čija godišnja proizvodnja prelazi 33.000 tona.

ČOKOLADA

Čokolada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je glavno značenje pojma Čokolada. Za druga značenja, pogledajte Čokolada (razdvojba).
Čokolada s raznim udjelima kakaa i kakaovog maslaca
Čokolada je poslastica koja se dobiva miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera. Najčešće na tržište dolazi u obliku pločica. Ime potječe iz vremena kada se čokolada više pila kao napitak iz riječi Xocóatl ili chocolatl (xoco što znači gorko i atl voda), od čega se dalje proširila po drugim indoeuropskim jezicima, pa je ušla u engleski kao chocolate, njemački Schokolade, francuski chocolat. U današnjem nahuatlu zove se xocolātl.
Plod drveta kakaovca (lat. Theobroma cacao ili hrana bogova) daje osnovnu sirovinu u proizvodnji čokolade, to je kakao (u astečkom cacaotl), neugledna je biljka što raste u tropskoj šumi od južnog Meksika do bazena Amazone.


Sadržaj

[pokaži]

Povijest čokolade [uredi]

Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu. Visoko razvijena civilizacija Maja u travnju je priređivala slavlja u čast boga kakaa Ek Chuaha, tijekom kojega bi se prinosile životinjske žrtve i dijelili pokloni, a zrna kakaovca bila su prihvaćena kao sredstvo plaćanja. U Meksiku su potvrđena slična slavlja.
Sa svojih putovanja po Južnoj Americi Kristofor Kolumbo donio je na španjolski dvor i sjeme kakaovca, ali nije pobudilo nikakvo zanimanje. Tek će španjolski konkvistador Hernán Cortés kada krene u osvajanje Južne Amerike i uništavanje tamošnjih civilizacija probati Xocolatl, toplu kakaovu tekućinu koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma u golemim zlatnim peharima.
Asteci su čokoladni napitak pili zagrijan i bez trunke slatkoće, ali su dodavali začine poput vanilije i čilija, a tek će Europljani od čokolade napraviti slatkiš. Španjolski redovnici su prvi u Europi pripravljali čokoladu, još uvijek tekuću, počeli su dodavati šećer i cimet, ali tajnu nisu mogli dugo skrivati.
Čokolada kakvu poznajemo danas je novijeg nadnevka i to zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. g. patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna kakaovca iz kojeg je nastao kakao prah. Englezi (Joseph Fry) su 1847. g. otkrili kako taj prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao maslacem te je takva nova čokolada postala ubrzo omiljena i bila je to prva čokolada za jelo. Švicarac Daniel Peter je eksperimentirao s mlijekom kao sastojkom u čokoladi i uspio je proizvesti prvu mliječnu čokoladu 1875. g.
Dalje su Švicarci usavršavali proizvodnju čokolade i godine 1879. Rudolf Lindt (Lindt je danas jedna od najpoznatijih tvornica čokolade) napravio je čokoladu koja se topila u ustima (poznata i po nazivu "chocolat fondant").
Proizvodnja čokolade

Najvažniji sastojci u 100 g čokolade [uredi]

Čokolada osim toga sadrži:
  • Triptofan, esencijalnu aminokiselinu koja sudjeluje u proizvodnji neuroprijenosnika serotonina, a lagano topljenje čokolade na jeziku potiče lučenje endorfina (prirodnih hormona sreće), koje tijelo prirodno proizvodi i za vrijeme vođenja ljubavi.
  • Anandamid, prirodni opijat, ali u malim količinama
  • Feniletilamin, tvar koja se nalazi u mozgu, posebno kod zaljubljenih osoba, a pretvara se u dopamin u centrima za zadovoljstvo, dijelu mozga gdje se inače doživljava i orgazam.
  • Visoke količine antioksidansa, koje pridonose smanjenju rizika od narazličitijih bolesti pa i raka. Tako flavonoidi koji se nalaze u svim biljnim proizvodima, daju trpak okus i onemogućavaju oksidaciju masnih tvari u krvotoku i arterosklerozu (začepljenje arterija).
Topla čokolada

Vrste čokolade [uredi]

Bijela čokolada u 100 g sadrži:
  • kakao maslac 28 g
  • mlijeko u prahu 26 g
  • šećer 46 g
Mliječna čokolada u 100 g sadrži:
  • kakao 12 g
  • mlijeko u prahu 22 g
  • šećer 48 g
  • kakao maslac 18 g
Gorka čokolada u 100 g sadrži:
  • kakao 48 g
  • kakao maslac 4 g
  • šećer 48 g

Zablude o čokoladi [uredi]

  • "Uzrokuje karijes" - Nedostatak higijene uzrokuje propadanje zuba i bilo koja hrana koja sadrži fermentirajuće ugljikohidrate, a zapravo neke tvari u čokoladi usporavaju kvarenje zuba.
  • "Uzrokuje akne" - Niz istraživanja dokazao je da se jedenjem čokolade ne povećava broj akni.
  • "Deblja" - Kao i svaka hrana u pretjeranim količinama i čokolada deblja, ali kockica-dvije sprečava prejedanje u krizama i zadovoljava želju, bitna je umjerenost.
  • "Ima puno kofeina" - U kockici čokolade znatno je manje kofeina nego u šalici kave, čaju ili kola napitcima.
  • "Povećava razinu kolesterola" - Kakao maslac, tj. masnoća iz zrna kakaa, unatoč visoko zasićenim masnoćama ne podiže razinu kolesterola u krvi. Stearinska kiselina, jedna od glavnih masnih kiselina u kakao maslacu, drugačije se iskorištava u tijelu i može sniziti razine kolesterola u krvi.
  • "Izaziva ovisnost" - To nije točno, iako neki ljudi imaju jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često konzumiranje čokolade može postati navika koja osigurava užitak i mnogo energije, ali samo jedenje čokolade ne može postati ovisnost.

Potrošnja čokolade po državama [uredi]

Potrošnja čokolade po glavi i po kilogramu za 2003. godinu