Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o vrsti biljke. Za porodicu biljaka, pogledajte Jaglaci. |
Jaglac (
lat. Primula vulgaris i
P. acaulis (L.) Hill) biljna je vrsta iz roda
Primula. Raširena je u Zapadnoj i Južnoj europi (od Farskih otoka i Norveške na sjeveru do
Portugala na jugu, te Njemačke, Ukrajine, poluotoka
Krima, Balkanskog poluotoka na istoku), kao i na području sjeverozapadne Afrike (
Alžira) te jugozapadne Azije (od Turske do
Irana na istoku)
[1][2]. Obično je nazivaju jaglac, jagorčevina ili
primrose (na engleskom jeziku)
[3], kao i obični jaglac ili engleski jaglac, da bi je razlikovali od drugih vrsta iz roda
Primula koje se također nazivaju jaglac.
To je zeljasta, jednogodišnja biljka, niskog rasta. Naraste od 10–30 cm u visinu, s baznom rozetom
listova, što je čini pogodnom za ukrašavanje kućnih i poslovnih prostorija. Listovi su dugi 5–25 cm i 2–6 cm široki sa neregularno nazubljenim rubom i obično veoma kratkim lisnom drškom. Cvjetovi su 2–4 cm u promjeru, pojedinačni na duguljastoj peteljci, svijetlo žuti, bijeli, rijetko crveni ili ružičasti.
Cvjetovi su aktinomorfni, odnosno radijalno simetrični sa gornjim ovarijem koji kasnije formira kapsulu koja se otvara preko zalistaka. Nakon cvjetanja, iz zrele kapsule ispada maleno crno sjeme. Cvjetovi su hermafroditni ali su heterogeni; pojedine biljke nose ili
muške ili
ženske cvjetove. Oplodnja se može odvijati isključivo izmedu različitih cvjetova, tako da polenizacija sa
muškog na
muški odnosno sa
ženskog na
ženski cvijet nije učinkovita
[4][5].
Cvjeta u rano proljeće i jedna je od biljki koje najranije cvjetaju u Europi. Engleski naziv za jaglac,
Primrose, potiče od starofrancuskog
primerose ili srednjovjekovnog latinskog jezika
prima rosa, u značenju prva
ruža[6]. U određenim okolnostima, cvjetovi jaglaca mogu potpuno obojiti zaklonite proplanke i livade pored šuma.
U blizini naseljenih mjesta, jaglac često bude meta prekomjernog branja i sakupljanja tako da se danas može naći veoma malo prirodnih staništa jaglaca koja nisu ugrožena od čovjeka. U svrhu njene zaštite, u mnogim europskim zemljama doneseni su zakoni kojima se zabranjuje branje i sakupljanje jaglaca. U prošlosti, divlji je jaglac bio čest prizor u engleskim vrtovima u viktorijansko doba. Međutim, danas se jaglac uzgaja u vidu brojnih
pripitomljenih podvrsta:
[1][5]
- Primula vulgaris podvrsta vulgaris; Zapadna i Južna Europa. Ima svijetlo žute cvjetove.
- Primula vulgaris podvrsta balearica (Willk.) W.W.Sm. & Forrest. Balearski otoci. Endemska podvrsta, cvjetovi bijeli. Cvijetna drška duža do dužine lista.
- Primula vulgaris podvrsta sibthorpii (Hoffmanns.) W.W.Sm. & Forrest. Balkan, Jugozapadna Azija. Cvjetovi ružičasti ili crveni.
Razlikuje se od drugih vrsta
Primule po svojim svijetlo žutim (u navedenim podvrstama) cvjetovima koji rastu pojedinačno na dugačkim stabljikama koje su prekrivene dlačicama. Cvjetovi se češće otvaraju ravno nego konkavno, kao što je slučaj kod vrste
Primula veris.
[uredi] Kultivacija i korist
Nekoliko kultivara odabrane su za uzgajanje u
vrtu, često od podvrste
sibthorpii ili hibrida između podvrsta; ovi i ostali vrtni hibridi dostupni su u širokom rasponu boja i s dužim vremenom cvjetanja.
[5] Ružičasti i crveni jaglaci koji rastu u prirodnim uslovima Zapadne Europe obično su naturalizirani iz vrtova,
[4] iako je oblik s ružičastim cvjetovima prijavljen kao lokalna divlja biljka u
Walesu.
[7]
I cvjetovi i listovi jestivi su, okus je u rasponu između blage i gorke zelene
salate. Listovi se također mogu koristiti za
čaj, a od mladih cvjetova može se pripremiti vino od jaglaca.
[uredi] U kulturi
Jaglac je bio omiljeni cvijet
Benjamina Disraelija, i
Primrose League (Liga jaglaca) dobila je ime u čast ovoga
Jaglaci
Izvor: Wikipedija
Jaglaci (
lat. Primulaceae) porodica je cvjetnica s oko 30 rodova s približno 850 vrsta trajnih i jednogodišnjih zelenih zeljastih biljaka, rijetko polugrmova.
Imaju jednostavne, rjeđe rasperane listove. Cvjetovi su dvospolni, najčešće pravilni, zrakasto simetrični, rijetko zrcalno simetrični s 4 do 7 (najčešće 5) lapova i latica vjenčića i isto toliko prašnika. Plod je tobolac najčešće s velikim brojem sjemenki.
[uredi] Popis rodova
Anagallis foemina iz roda krika
Sljedeći rodovi, tradicionalno klasifisirani u jaglace, trebali bi, po Källersjöovom
et al. iz 2000. godine, pripadati porodici
Myrsinaceae:
Nema komentara:
Objavi komentar