Ljubica
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Ljubičica)
| Ljubica | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||
| | ||||||||||||
| Popis vrsta ljubice |
Najviše vrsta ljubice višegodišnje su biljke, neke su jednogodišnje, a nekoliko mali grmovi. Neke vrste uzgajaju se zbog njihovih ukrasnih cvjetova u kutovima i kamenitim vrtovima, maćuhice se posebno intezivno uzgajaju u saksijama na proljeće i jesen/zimu u saksijama. Viola i violetta termini su koje koriste vrtlari, a i generalno u holtikulturi za uredne hibridne biljke malih cvjetova srednje veličine između ljubica i maćuhica.[1][2]
Sadržaj[pokaži] |
[uredi] Opis
Vrste ljubice obično imaju srcolike, narezuckane listove, a nekoliko ih ima palmine listove ili drugačije oblike. Velik broj vrsta ljubice travaste su biljke, a znatan broj ima veoma kratku ili nema stabljiku – što znači da nemaju uočljive stabljike i listove, a cvijeće, kad se pojavljuje, samo se digne iz zemlje; preostale vrste imaju kratke stabljike na kojima cvjetovi i listovi cvjetaju odjednom. Jednostavni listovi biljaka složeni su naizmjenično; vrste s kratkom ili bez stabljike daju bazalne rozete. Biljke obično imaju listove s sporednim listićima koji liče na listove.
Pojedinačni cvjetovi završavaju dugačke stabljike parom brakteola. Cvjetovi imaju 5 čašičnih listića koji ojačaju ili se povećaju nakon cvjetanja. Cvjetovi imaju 5 slobodnih prašnika s kratkim filamentima koje plodnica ugnjetava, jedino dva manja prašnika imaju podupirače za nektar koji su smješteni na najnižim laticama. Cvjetovi su obloženi blizu vrha, a prašnici su glavičasti, suženi ili često u obliku kljuna. Cvjetovi imaju jajne stanice s tri posteljice.
Nakon cvjetanja, stvore se voćne kapsule koje prsnu, otvorene na tri strane. [3] Cvjetovi ljubice najčešće rastu u proljeće i privlače mnoge insekte. Mnoge vrste također na ljeto i jesen proizvode samooprašivajuće cvjetove koji ne otvaraju svoje latice ili ih nemaju. [4] Sjemena nalik na orahe imaju jake embrione, ravne kotiledone i mekane mesnate masne endosperme.[5] Sjemena često šire mravi.
Boje cvjetova roda variraju, počevši od ljubičaste, kao što i njihovo ime kaže, pa do raznih tonova plave, žute, bijele i krem boje. Mnogim kultivarima i hibridima boje su promijenjene, tako da daju cvjetovove u bojama čitavog spektra. Cvjetaju obilno u proljeće i ljeto.
Neke ljubice imaju nedostižan miris, koji nadraži receptore nosa, što sprječava bilo kakav dalji miris dok se živci ne oporave.
[uredi] Izabrane vrste
Vidi popis vrsta ljubice.
- Viola arvensis – poljska maćuhica
- Viola banksii – (australska) prirodna ljubica
- Viola biflora – žuta šumska ljubica ili dvocvjetna ljubica
- Viola canina – divlja vrijes ljubica
- Viola cheiranthifolia – ljubica vulkana Teid
- Viola hederacea - (australska) prirodna ljubica
- Viola hirta – dlakava ljubica
- Viola odorata – slatka ljubica (nazvana tako zbog mirisa)
- Viola pedunculata – žuta maćuhica
- Viola pubescens – paperjasta žuta ljubica
- Viola riviniana – obična divlja ljubica
- Viola rostrata – dugotrajna ljubica
- Viola sororia – obična ljubičasta ili šumska ljubica
- Viola tricolor – divlja maćuhica
Red uključuje divlje ljubice, grupu bezmirisnih vrsta koje su najuobičajenije ljubice na mnogim prostorima, slatku ljubicu Viola odorata (tako nazvanu zbog slatkog mirisa), i mnogo ostalih vrsta čije ime sadrži riječ ljubica. Nekoliko vrsta poznate su kao maćuhice, uključujući žutu maćuhicu i pacifične vrste.
Obična plava ljubičica cvijet je država: Wisconsina, Rhode Islanda, Illinoisa i New Jerseya.
Australija dom je mnogih vrsta ljubice, uključujući vrste Viola hederacea, Viola betonicifolia i Viola banksii, koje su prvi skupili Joseph Banks i Daniel Solander na Cookovom putovanju za Botany Bay.
Moderne maćuhice (V. × wittrockiana) biljni su hibridi od najmanje 3 vrste, V. tricolor (divlje maćuhice), V. altaica i V. lutea (planinske maćuhice).
[uredi] Ostale koristi
[uredi] Kulinarstvo
Tek otvoreni, cvjetovi ljubice mogu se koristiti za ukrašavanje salata ili u nadjevima za piletinu ili ribu. Kreme i neki deserti mogu biti s okusom srži cvjetova ljubice. Mladi listovi jestivi su sirovi ili kuhani kao neka vrsta lisnatog povrća. Cvjetovi i listovi kultivara 'Rebecca', imaju izraženu aromu vanilije s nagovještajima zimzelene, kako god, prilično su ukusne u salatama.'Kandirana ljubica ili kristalizirana ljubica cvijet je, obično od vrste Viola odorata, čuva se za presvlačenje jaja i kristaliziranje šećera. Alternativno, vrući sirup toči se preko svježeg cvijeta (ili je cvijet uronjen u sirup) i miješa se dok se šećer ponovno ne kristalizira i osuši. Ova metoda još uvijek se koristi za latice ruže i primijenjena je s cvjetovima naranče u prošlosti (kad su bademi ili kore naranče tretirane tako i nazivane pralinama). Kandirane ljubice još uvijek su komercijalne u gradu Toluse u Francuskoj, gdje su poznate kao violettes de Toulouse. Koriste se kao ukras ili sastojak aromatičnih deserta.
Francuzi su također poznati po svojoj juhi od ljubica, najvjerovatnije napravljenu od ekstrakta ljubice. U SAD-u, ova francuska juha od ljubica koristi se za ravne kolače i marsmallowe od ljubice.
Nema komentara:
Objavi komentar